Ježić bodljić je došao kući i neutješno je plakao. Pod odmorom je čuo djecu kako govore da im na rođendanima bodljama buši balone i bode ih dok sviraju u orkestru, i kako je jednom od njih izbušio rupu na gitari pa on loše svira. Osjećao se silno nesretan i bio je siguran da ga nitko neće moći utješiti. Ali doma ga je čekala mama, a nema toga što mame ne mogu popraviti.